Uzevši u obzir mogućnost da se ovaj članak protumači kao self-marketing (a ne bih ja to nikada) :), odlučila sam da ga ipak napišem, pa nek’ ide život…
Da se razumemo, zaista skidam kapu svim onim ljudima koji su bili dovoljno vredni i uporni da se sami potrude i upute u proces treniranja. Dosta je informacija ponuđeno, što preko sajtova, foruma, youtube-a, časopisa, tako i od drugih ljudi koji su neko duže vreme u tome. Nesumnjivo nije lako, pogotovo uzveši u obzir čestu suprotnost i nepoklapanje svih tih izvora, izabrati pravi pristup koji je u skladu sa našim ciljevima i potrebama. I svaka čast onima koji su postigli sjajne rezultate slušajući svoj razum, telo i instikt kada se radi o treningu i ishrani.
Ali da se ne lažemo – puno je tu bilo i zabluda, stranputica, rebusa, lutanja, a o psihološkim usponima i padovima, koje smo svi imali, da i ne govorimo. Onda kada još trening posmatramo iz ugla dugoročnog procesa, kao o nečemu što treba ne samo da ima svoj kontinuitet, već i pravilnu dinamiku, dolazimo do zaključka da stvari ipak nisu baš toliko proste i da je neki put potreban neko sa malo više iskustva i znanja kako bismo nastavili dalje.
Spisak razloga za personalnog trenera može da bude mnogo duži, ali probala sam da izdvojim neke važnije, značajnije, očigledne, ali i one manje očigledne. Pa da počnemo…
1. Stručnost, znanje, iskustvo – Postoji ogroman raspon trenera kada se radi o ovoj stavki. Od manje do više kompetentnih. Ali i to se da lako prepoznati. Prva stvar koje svaki trener mora da bude svestan je svoje neznanje i polja na kojima je slab (jer neminovno ih svi imamo). Čim vidite nekoga ko se razmahao i rasplamsao svojim “besprekornim” znanjem i “nepokolebljivim” teorijama, samo pogled u pod i izbegavanje u širokom luku. Jer, kada se saberu sva znanja koje jedan trener zaista treba da ima (počevši od anatomije i fiziologije, preko biologije, biomehanike i biohemije, psihologije, pa sve do logike i zdravog razuma), ostaje samo da se zaključi da postoji gomila pravila sa još većom gomilom izuzetaka. Tu onda dolazi na red iskustvo, koje možda može izgledati kao osećaj ili instikt, ali direktno je posledica rada u praksi, pokušaja, grešaka i pogodaka. I malo je situacija u kojima se može dati konačan i definitivan odgovor.
U svakom slučaju, trener mora da poseduje znanja na takoreći površnom, praktičnom nivou (pravilno izvođenje vežbi, organizovanje treninga i odmora, spektar vežbi, saveti vezani za ishranu itd.), ali i na dubljem, nepojavnom nivou (procesi koji se nalaze iza svih tih procedura i procesa; poznavanje i razumevanje principa, zakona i mehanizama koji uslovljavaju one praktične aspekte).
Puno je nauka vezano za trening, te je onda nezahvalno reći da je trener tu samo da odredi vežbu i broj ponavljanja.
2. Edukacija – Sva ta nauka i proces vežbanja, može da se svede na nivo i terminologiju koju svaka prosečno inteligentna osoba može da shvati. Nema potrebe za objašnjavanjem svih pojedinosti i detalja, ali dovoljno da jednog dana budete sposobni da izvodite vežbe pravilno i samostalno organizujete svoje treninge. Trener je između ostalog tu i da, na vama razumljivom jeziku, objasni zašto i kako funkcionišu osnovni principi kojih treba da se držite.
3. Da izvuče maksimum iz vas – Nije u ljudskoj prirodi da se muči kada ne mora. Dovoljno se maltretiramo na poslu, a često i kod kuće, a onda još i na treningu… A upravo u tim zadnjim momentima, kada se najviše mučimo, leži ključ bilo kakvog napretka. Tih zadnjih par ponavljanja, sekundi, metara. Kada mislite “Ne mogu bre više…”, “Koliko još do kraja…” ili “Umreću!”, trener je tu da kaže “Ajde, možeš ti to!”, “Još samo malo, izdrži…”. Potrebno je neko vreme ljudskom organizmu da tu torturu pretvori u nešto od čega će se osećati bolje, dok ne počne da uživa u probijanju sopstvenih granica. Do tada, lepo je imati trenera koji je u stanju da pravilno proceni vaše sposobnosti, iskoristi ih maksimalno, a poneki put i podvikne.
4. Osećaj odgovornosti i obaveze – Šta može da se desi ljudima koji samostalno treniraju? Razmišljaju da li da na trening odu direktno sa posla ili da idu prvo kući da jedu i malo odmore. A možda i odgledaju seriju ili neki dobar film koji je upravo počeo. Na brzaka će ga pogledati, a posle će na trening. Osim ako ne zaspu pred kraj filma. Onda će na trening sutra. Ili malo sutra. Sve jedno.
Za one koji imaju problem da se organizuju i pokrenu, personalni trener je odlično rešenje, jer se termini unapred zakazuju i uglavnom nema preterano slobode oko pomeranja, pogotovo ne kada je izgovor baš-me-sada-nešto-mrzi u pitanju.
5. Podrška i motivacija – Jedan od zadataka personalnog trenera je da zna i iz kojih razloga ste se odlučili da trenirate i koliko vam je trebalo da se naterate. Isto tako treba da zna, i pre vas, prepreke koje ćete naći na putu. Krize i blokade na koje nailazi gotovo svako ko se nalazi u fazi promene životnog stila i navika. Onda, povrh svega, treba da ima i adekvatne reči podrške, razumevanja i ohrabrenja, kako biste najlakše nastavili dalje tim putem. Da vas podseća gde ste bili, ali još više – gde želite da budete.
6. Praćenje rezultata – Ovo podrazumeva poznavanje standardnih procedura koje se tiču osnovnih merenja (antropometrijskih, funkcionalnih, zdravstvenih itd.). Trener mora biti u stanju da vam da objektivne parametre na osnovu kojih ćete moći da zaključite da li ste napravili neki pomak (i koliki), ili ste, pak – nazadovali.
7. Pretreniranost – Odnosi se na onu grupu ljudi koja nema problema sa motivacijom za trening, čak suprotno – dovodi sebe u situaciju da ima više štete nego koristi od toga što trenira. Postoje znaci koji manje ili više jasno sugerišu da dolazi do pojave pretreniranosti, a trener je tu da ih prepozna i odreaguje u skladu sa situacijom. On treba vam ponudi načine i savete da se što pre i bolje oporavite, kako biste se osvežili i nastavili dalje.
8. Raznovrsnost u treningu – Svakako jedna od tajni dugogodišnjeg treniranja. Koliko god neko odlučan i uporan bio, jednolične vežbe i programi neće imati trajni efekat. Trener, bez obzira na cilj svog vežbača, treba da ima više različitih načina da ih ostvari. Zaista, ukoliko mozak ne prati ono što mišići rade, ni mišići neće odraditi ono što mozak želi.
9. Poprave raspoloženje – Kada bolje pogledamo, jeste sve stvar ličnog izbora, ali ukoliko smo se već odlučili da svoje slobodno vreme provedemo u besomučnom stenjanju i obliveni znojem, onda je ipak nekako lakše kada to uradimo i uz malo smeha. Red stenjanja, red smejanja. Vaš trener treba da vas opusti i oraspoloži, izvuče iz briga i možda nekih teških misli sa kojima ste taj dan došli.
Nije za podceniti ovu stavku, humor je ipak ozbiljna stvar…
Ma sve u svemu, super su ti treneri. Čine život lakšim, čine vas lakšim, čine vaš novčanik lak- lepšim… I da moj broj je 06.., a ne – nađite svog trenera pa njega proklinjite i psujte. I nek’ vam je sa srećom, oboma!
The post 9 razloga za personalnog trenera appeared first on TRČANJE.rs.