Verovatno ste se zapitali da li brzi trkači sprinteri ili maratonci svoju veštinu mogu da zahvale genetici, mukotrpnom radu ili oboma? Ili da li običan rekreativac džoger može da postane “Brzi Gonazales” i na koji način?
Odgovora na ovakva i slična pitanja ima mnogo, a zavise od osobe koju pitate. Svi trkači vam mogu ispričati svoj put i dati neki recept kako su oni nešto dobro uradili ili vas posavetovati šta nikako da ne radite. Najmerodavniji su, dakle, odgovori samih trkača:
Mešavina genetike i mukotrpnog rada
Nije genetika iskljičivi razlog za uspehe elitnih atletičara – bez mukotrpnog rada nema ni vrhunskih rezultata. Kombinacija ova dva faktora se u praksi pokazala pravom. Treninzi pospešuju talenat, ukoliko on postoji. Naravno, postoji i fizička barijera do koje dobar trkač može napredovati.
Neki trkači su prirodno obdareni za ovaj sport i uz vrlo malo treninga postižu neverovatne rezultate. Drugi, opet, ulažu ogromne napore trenirajući, ali postižu osrednja vremena. Jedini pouzdan način da saznate da li ste prvi ili drugi tip trkača je da probate i proverite koliko ste talentovani za trčanje. Jedan od najvećih motiva i radosti u trčanju je pomeranje sopstvenih granica, čime dokazujete sebi koliko ste dobri.
Za obične smrtnike, to je stvar treninga i tehnike
Za većinu nas trkača rekreativaca, genetika igra samo sporednu ulogu. Treba se koncentrisati na unapređivanje brzine treniranjem, što je i dovoljno za amatersko bavljenje trčanjem. Važnost veština koje se stiču treninzima ne treba zanemarivati. Važni su:
- Pristup treninzima – adekvatni rasporedi treninga i odmora, ishrana, itd.
- Realni ciljevi uz lično zalaganje, upornost, pozitivan stav, disciplinu, itd.
- Stil trčanja i tehnika – koji se mogu naučiti i poboljšati
Ne fokusirajte se na prirodna ograničenja, trenirajte jako i trčaćete brže
Ne postoji način kako da izmerimo da li je neko prirodno brz. Veći procenat mišićnih vlakana koji se brzo kontrakuju kod nekog trkača ne znači da će taj pojedinac biti brz. Jedina merljivi i siguran parametar u celoj priči jeste istina da treniranje popravlja nivo fizičke spremnosti i brzinu.
U globalu, što više trenirate, brži ćete biti. Ne preterujte u razmišljanjima gde se nalazi vaša fizička ograničenja. Trenirajte onoliko koliko možete i potrudite se da to uradite kako treba. Budite uporni i strpljivi. Trčanje posle nekog nivoa postaje sve lakše, a vremena će vam se popraviti.
Priroda + trening = brzina
Olimpijski sprinteri prema podacima imaju 80% brzo-kontrakujućih mišićnih vlakana, dok vrhunski maratonci imaju 80% sporo- kontrakujućih vlakana. Istovremeno, postoje dokazi da se pravilnim treninzima jedan tip vlakana može pretvoriti u drugi, dakle, iz “sporog” u “brzi” ili obrnuto.
Početnici treba da znaju da dužina na kojoj žele da se oprobaju nije svima jednaka, pa je potrebno da se testirate na različitim dužinama. Nekima dobro odgovaraju kraće a nekima duže atletske discipline. Ovde treba napomenuti da i masa trkača određuje da li je neko brz ili ne. Što ste lakši (do određene granice) to možete brže da trčite.
Svi trkači se slažu u tome da su treninzi neophodni da bi neko bio brz. Ako i vi želite da brzo trčite, pronađite pravi plan, opremu, motivišite se i… na trčanje!
The post Brzo, brže, najbrže… appeared first on TRČANJE.rs.